Zločin u Skelanima

Подели


Skelane sa brojnim srpskim selima i zaseocima: Ćosići, Kostolomci, Kušići, Žabakovica, Toplica, Bujakovići, Jezero, Kalimanići, Stublovi… tog hladnog, zimskog jutra 16. januara 1993. napale jake terorističke muslimanske snage (2500 pacova) iz pravca Srebrenice i Potočara.
Islamisti su uz povike „Allahu Ekber, Tekbir i Koljite žene i djecu“ krenuli u svoj krvavi pir. Pucnjava je razbudila civile koji su masovno krenuli da bježe samo u jednom pravcu ka mostu preko Drine. Njihovi mitraljezi i snajperi držali su most pod vatrom i tu ubili mnogo ljudi.

Među žrtvama su bile 24 žene i 5 djece. Veći broj ubijenih su bila stara i nepokretna lica. Žrtve su u najvećem broju ubijene sjekirama i noževima, odsjecane su im glave i ekstremiteti, a nekolicina je stradala od snajpera. Najmanje 8 žena i djevojaka tog dana je silovano. 
Najmlađa žrtva skelanskog masakra bio je četvorogodišnji Aleksandar Dimitrijević, koji je ubijen zajedno sa svojim bratom Radisavom (12) dok su pokušavali sa majkom Milicom da pobjegnu u Srbiju. Nekoliko napokretnih su zvjerski zapaljeni živi kako su zatečeni u svojim kućama.
Naročito je potresna sudbina Cvjetka Ristića iz Kušića. Na kućnom pragu ubijeni su otac Novak (42), majka Ivanka (43), tetka Milenka (63), maloljetna sestra Mitra (18), a 15-godišnji brat Mićo je odveden u Srebrenicu. Njegovo tijelo ni danas, poslije 32 godine, nije pronađeno.

Izbijanjem terorista tzv. Ar BiH na jugoslovensku granicu i HE Bajina Bašta, postala su ugrožena sva nizvodna naselja na obje obale Drine. To je zahtijevalo hitnu intervenciju i Vojske Jugoslavije. Kada su muslimani odbačeni i udaljeni od hidrocentrale prestala su dejstva VJ.

Vrlo brzo VRS se konsolidovalala i kontranapadom na dobro opremmljene i naoružane teroriste oslobodila zauzete prostore Skelana. Tada su Srbi mogli da sagledaju posledice ovog njihovog napada i relativno kratkog prisustva u Skelanima i selima. Posledice su bile katastrofalne.

Ni za ovaj kao i druge zločine srebreničkih islamista nad Srbima, do danas niko nije odgovarao. Jedan broj onih koji su palili Skelane i učestvovali u ovom zločinu poginuo je u ljeto 1995. te su proglašeni „žrtvama genocida“, dok se veliki broj njih i danas šeta slobodno.

Veza prema originalu: https://x.com/StariPragista93/status/1879537360276525076


Подели

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top